20.01.2010., srijeda
What I never said is "I love"
|
Pronalazim te kad mišlju o samoći ispunjavam svakodnevnicu. Mirisi me bude i razvode po obalama. Lagana sam. Pero piše, um vjeruje, ćutnje ne mogu. Stvarnost mi je apstraktnija otkad si tu. Blizina me zbunjuje, kao, uglavnom, sve na što nisam navikla. Mrzim da osjetim novinu. Nedostaju mi poznata milovanja. Suze. Tiho treperim u mraku. Još jedan otkucaj, daljina što se razvukla kao Atlas. Dajte mi gromove i zapaliću srce! Destruktivizam je opravdan, razlozi se mogu naći. Ne putujem, ne odlazim. Nema me. Poželim da imam više svojih misli koje ostaju, više suza. Utjehe radi. Mirisi po tijelu me bole. Ime me ne odaje ali nazire se sve. Obično, otkrivanja se plašim. Nazirem te po meni. Nenavikla na priznavanje, pokrivam te. Čekam san. sačuvaj me od snova. sačuvaj me od mene. Hoću da pokazem da je svejedno, da je sve isto i da ne trebam tebe. Kao da kažem „Idi ali ne zaboravi da se vratiš. Ne volim te ali te trebam i jedino to je ono što znam. Ne ostaj jer mi se samo tako možeš ponovo pojaviti.“ Saznanje jedno bode me po čitavom tijelu. Vrištim s udahom. Jastuci postelje kao Utvrda. Odbrana. Nemam te. U snovima, čuvam te od zaborava. Osjećaš me, budiš i proždireš mirisom. Glasom te ćutim. U svim sam te redovima teatra sjena trazila. Odlazi, Fantome. Ne dodiruj me ni potrebom. Ni željom. Ni načinom voljenja. Ono što želim je jednostavno i nemoguće. On je jednostavan za zadržati. Bez riječi. Bez premisli o onome što je moglo biti. Udišem te. Odlazi. Ne pripadamo svjetovima ni sami sebi. Nema veza. Mirisi se davno rasplinuli. Koža puca. Šuti. Ližem je kosom. Prožimam se kožom. Poznato je ono što dolazi. Teška melankolija u čaši. Vjerojatno, ova i sve druge su jednake. noć je besana. I ne boli toliko što te nemam, već saznanje da te nikad u meni neće biti. I još sam slaba, preslaba, da te ostavim iza sebe. Nemam tinte za kraj, nemam slovo za prvo poglavlje moje uvertire. Z teatar sjena. Zvuk tvojih očiju što me bodu A nisam ih ni sanjala. Ime jednog muškarca mene Otkriva. Ono o čem ne smijem snivati me ubija, lomi palubu života pod nogama. A ja...nemam kamo bez tebe. I nemam kamo sa sobom. |
